Uvod
Pretenciozno je pomisliti da se deset godina rada može sažeti u 20 minuta sjećanja, ali je i ambiciozno javno iznijeti svoju percepciju i mišljenje te se izložiti kritici svih onih čije “zasluge” nisam spomenuo, a misle da sam to trebao učiniti. No, na kritike sam već naviknuo, a pohvale su ionako malobrojne. Ovo je moj doprinos desetom simpoziju pisanom riječi, a ujedno i svojevrsna kronika s osobnog aspekta, pa koristim priliku sve vas pozvati da je dopunite i popravite kako bi jednom bila i ostala – kronika za pamćenje.
